Ulica mog detinjstva pismeni

Svi mi hodimo nekim ulicama cijeloga zivota, neko je izgubljen skrece u pogresne sokake, neko zurno hita ka cilju, a ja koracam ponosno, lagano nigdje ne zurim.
Ponekad pozelimda toj ulici nikad ne dodje kraj da to bude moja ulica kojom cu koracati cijeli zivot, da ne moram nikad da izadjem na autoput i da nikad ne moradnem voziti pazljivo i nikad da ne moram birati put kojim cu hoditi, kojim sam krenuo puzajuci.
Ipak osjecam da se ulici priblizava kraj, autoput se nazire, vec mi dovoze kola i sipaju benzin, a ja bih se tako rado okrenuo i jos dugo koracao ulicom mog djetinjstva.